Organizacije civilnog društva u Bosni i Hercegovini su često na marginama rasprava o važnim pitanjima u zemlji, posebno kada su političke odluke u pitanju, pa se pokušava nametnuti barem kao važan faktor u procesu pridruživanja Bosne i Hercegovini Evropskoj uniji, ukazujući na važnu ulogu koju imaju OCD u susjednim zemljama, učestvujući time proaktivno u izgradnji evropske budućnosti svojih zemalja.
Prema provedenom istraživanju za Inicijativu za monitoring evropskih integracija BiH ( https://eu-monitoring.ba/svjetlana-markovic-organizacije-civilnog-drustva-u-procesu-integracije-bih-u-eu/), Evropska komisija je više puta istakla važnost učešća organizacija civilnog društva u stvaranju evropske budućnosti BiH, u cilju jačanja deliberativne i participativne demokratije i razvoja dijaloga između donosioca odluka i drugih važnih aktera.
“Građanska participacija u javnom odlučivanju je prije svega jedan od osnovnih stubova demokratije. Tradicionalni pristup izgradnje postkonfliktne BiH u kojoj nije vidljiv dijalog vlasti sa organizacijama civilnog društva je prisutan u cijelom regionu i to nije nešto što je samo karakteristika naše zemlje. Mi često zaboravljamo da su prve organizacije civilnog društva kao dio civilnog društva na našim prostorima nastale tek raspadom SFRJ ‘90-ih, zbog čega ne možemo ni govoriti o postojanosti jedne tradicije civilnog angažmana, a time i visokog stepena političke kulture koja aktivno i dinamično podstiče promjene političkih institucija. Zbog istoga i ne čudi što u BiH trenutno ne postoji efikasan inkluzivni tripartitni model konsultacija sa organizacijama civilnog društva, koji bi podrazumijevao uspostavu redovne komunikacije i izvještavanja o evropskim integracijama između OCD-a, nadležnih državnih institucija i Delegacije Evropske unije u BiH” – navodi se, između ostalog, u istraživanju provedenom od strane Helsinškog parlamenta građana Banja Luka.
U istraživanju se navodi i da je Direkcija za evropske integracije građanima omogućila da odgovore na dio pitanja iz Upitnika Evropske komisije, te da je obezbijedila i e-konsultacije kako bi i OCD-ovi imali priliku uzeti učešće u odgovaranju na Upitnik Evropske komisije, konstatujući da su izuzetno kratki rokovi od samo mjesec dana za dostavu odgovora pokazali da institucionalni dijalog sa civilnim društvom kojem Direkcija teži mora biti praktičniji i efikasnji.
“Potrebno je uspostaviti inkluzivniji model za sprovođenje konsultacija koji ne smije biti samo virtuelan. Pozitivna praksa je što OCD-ovi već nekoliko godina imaju uspostavljenu komunikaciju sa Briselom i što zasebno dostavljaju različite izvještaje (kao što je Alternativni izvještaj o napretku), promovišu svoje aktivnosti Evropskom direktoratu za proširenje (DG near) i regionalno zagovaraju za ulazak BiH u EU. Inicijativa od strane OCD-ova da se aktivno uključi u proces dakle postoji, samo što je uglavnom usmjerena na Brisel, a ne na Sarajevo, te će vlasti BiH morati uspostaviti konstruktivno partnerstvo sa civilnim društvom koje je i Evropska unija u više navrata podsticala” – piše Svjetlana Marković, autor članka za Inicijativu za monitoring evropskih integracija BiH.
Na važnost učešća OCD-ova u procesu pristupanja EU, čime vlasti imaju i neophodnu komunikaciju sa građanima u svojoj zemlji, ukazuje se i u državama u susjedstvu. Konkretno u Republici Srbiji, koja je 2009. godine podnijela zahtjev za članstvo, procedura konsultacija sa OCD-om utvrđena je Aktima Narodne skupštine i OCD-ova u kojim organizacije civilnog društva igraju značajnu ulogu u procesima pregovaranja iako nisu direktno uključene u sastav Radnih grupa za pregovaranje. Postoji nekoliko inicijativa/koalicija OCD-ova koje su od samog početka uključene u proces pridruživanja, među kojima su Federacija Nevladinih organizacija Srbije, Nacionalni Konvent o Evropskoj uniji, Koalicija prEUgovor ili Pregovori o pregovorima. One su, osim vlasti, takođe dostavljali odgovore na Upitnik, bilo da je to bilo cjelovito ili za određena poglavlja.
Organizacije civilnog društva u Hrvatskoj su kroz koalicije Platforma 112 i Zelena akcija, koje su okupljale nešto preko 70 OCD-ova, do ulaska Hrvatske u EU 2013. godine, davali svoj doprinos monitoringom pregovora svoje države i davanju mišljenja o ispunjenosti uslova za pristupanje Hrvatske EU, kontaktirajući ponajviše Brisel, tako da nisu u tom poslu pretjerano participirale sa vlastima. To su OCD pravdale činjenicama da nisu imale odgovarajuća potrebna sredstva za te aktivnosti ili da nisu imale resurse za ispunjavanje uslova za apliciranje na EU fondove.
Sa druge strane, prema istraživanju platforme EuResurs, OCD-ovi u Hrvatskoj se žale na svoj trenutni status otkada je njihova država postala članica EU. Pozivajući se na kritike Europske komisije hrvatske Vlade da nije postignut napredak u pripremi novog Nacionalnog plana stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva, hrvatski mediji (https://lupiga.com/vijesti/civilnom-drustvu-prijeti-kolaps-najgori-smo-u-europskoj-uniji) navode da to potvrđuje i Institut za europske politike iz Berlina u publikaciji „Pregled otpornosti vladavine prava u Europi“.
“Prema njemačkim znanstvenicima, Hrvatska je u gotovo svim kategorijama najčešće pri dnu, u društvu Bugarske, Rumunjske i Mađarske, dok je po organizaciji i neovisnosti civilnog društva te povjerenju u institucije, na samom dnu. Valja napomenuti kako se ovdje ne radi o ocjenjivanju samih udruga već o širem društvenom kontekstu, političkoj klimi, sustavnoj potpori udrugama te okruženju u kojem bi civilno društvo bilo neovisno i slobodno. Onako kako je u uređenim zemljama gdje civilno društvo, zajedno sa znanstvenom zajednicom i medijima, služi građanima kao korektiv vlasti. Zašto su važni građani, koji se organiziraju kako bi riješili ili ukazali na društvene probleme, najbolje pokazuju slučajevi poput udruge „Srđ je naš” koja je uspjela spriječiti privatne investitore da Dubrovčanima oduzmu jedan od rijetkih „komada“ prirode koji nije zahvatila apartmanizacija” – navodi ovaj hrvatski medij, dodajući da je organizacija Gong od hrvatske Vlade zatražila „nužne korake kako bi se poboljšao položaj zagovaračkih organizacija”.
„Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju sustav civilnog društva se, pod vladama različitih političkih predznaka, konstantno rastakao. U Europskoj uniji civilno društvo je pružatelj usluga i u tom pravcu ide i Hrvatska. No, ‘zlatno doba’ bilo je prije ulaska u Uniju kada je civilno društvo državi trebalo, s jedne strane, radi ispunjavanja uvjeta pristupnih pregovora, a s druge, radi javnog interesa i efikasnijeg funkcioniranja države”- citirana je izjava Gongovog stručnjaka za pitanja civilnog društvaNikole Bukovića na tu temu.
Što se tiče konkretnije uloge OCD u BiH u procesu integracija naše zemlje i dilema da li su one posrednik ili kritičar vlasti na tom putu, još uvijek je teško dati odgovor. Bez obzira koliko se vlasti u našoj zemlji trude da prikažu i priznaju da su one važna, ako ne i presudna komponenta u evrointegracijskim procesima kada je BiH u pitanju.
Istina, to je u svojim godišnjim Izvještajima o Bosni i Hercegovini navodila i Evropska komisija, citirano da je “postignut određeni napredak u uspostavljanju institucionalnih mehanizama za saradnju između vlada i OCD”. Napominjući pritom da se politika EU o civilnom društvu temelji na Smjernicama za EU podršku civilnom društvu u zemljama u postupku proširenja, kojesadrže niz ciljeva, rezultata i pokazatelja koji su izrađeni za EU podršku civilnom društvu, te da one omogućuju mjerenje napretka na nivou države kao i širom regije koja je u postupku proširenja (smjernice za BiH su objavljene za period 2021-2027. godinu i dostupne na linku: https://tacso.eu/wp-content/uploads/2022/06/EU-Guidelines-for-Support-to-Civil-Society-in-the-Enlargement-region-2021-2027-1.pdf).
Od trenutnih aktuelnih dešavanja u pogledu učešća OCD u procesu pristupanja BiH EU može se izdvojiti naglašena potreba za konsultacijama sa OCD, odnosno civilnim društvom, na Osmom sastanku Posebne grupe za reformu javne uprave za BiH održanom 12.03.2025. godine. Prema saopštenju Delegacije Evropske unije u BiH i Ureda specijalnog predstanika Evropske unije u BiH, sastanak su otvorili Davor Bunoza, ministar pravde Bosne i Hercegovine i Valentina Superti, direktorica za Zapadni Balkan pri Generalnom direktoratu za proširenje i istočno susjedstvo (DG ENEST), uz kopredsjedavanje Heinke Veit, zamjenice šefa Jedinice za Crnu Goru i BiH (DG ENEST).
“Kada je u pitanju cjelokupna politika reforme javne uprave, Komisija je ponovila potrebu unapređenja provedbe reformi u korist građana, kroz bržu dinamiku usvajanja novog Akcionog plana za reformu javne uprave za period od 2023. do 2027., uz konsultacije s civilnim društvom i osiguranje njegove finansijske održivosti te većeg budžetskog vlasništva nad reformom” – navedeno je u saopštenju, između ostalog, sa naglaskom na važnost, 11.03.2025. godine, održanog drugog dijaloga o upravljanju javnim finansijama u BiH, uz učešće EU, donatora i različitih predstavnika država članica EU.
CIVILNOM DRUŠTVU PRIJETI KOLAPS: Najgori smo u Europskoj uniji
EU i BiH održale 8. sastanak Posebne grupe za reformu javne uprave dana 12. marta 2025. godine
