Posmatrajući kroz prizmu Konvenciju UN o pravima lica sa invaliditetom i standardnim pravilima UN-a o izjednačavanju mogućnosti za osobe sa invaliditetom (član 19), jedan od prioriteta za nezavisno življenje i uključenost u zajednicu je rješavanje problema personalne asistencije. Taj problem prepoznat je i kao prioritetni u aktivnostima udruženja građana koja tretiraju problematiku članstva koje okuplja generalno osobe sa poteškoćama.
Kroz aktivnosti projekta PRAGG – Proaktivni građani i građanke, finansiran od Vlade Švicarske, u immplementaciji konzorcija koji čine HELVETAS i NIRAS u BiH, a u partnerstvu sa Centrima civilnih inicijativa (CCI) i Instituta za razvoj mladih KULT, pokrenut je niz kampanja, koje imaju za cilj da kroz aktivno učešće građana doprinesu uspješnom zagovaranju i kreiranju javnih politika kroz angažman u organizacijama civilnog društva.
Polazna osnova u kreiranju kampanja im je svakako i Povelja o temeljnim pravima Europske unije, koja u Članku 26 tretira Integraciju osoba s invaliditetom, a BiH je obavezana da mora temeljito poboljšati svoj zakonodavni i institucionalni okvir kako bi se osiguralo ispunjavanje ključnih prioriteta. Među kojima je unapređenje zaštite i inkluzije ranjivih grupa, posebno osoba sa invaliditetom, kao i drugih, navedenih ovim Člankom.
„Samostalni život i uključenost u lokalnu zajednicu Države potpisnice ove Konvencije osobama sa invaliditetom priznaju jednako pravo da žive u zajednici i uživaju pravo izbora jednako sa drugim osobama i preduzeće efektivne i odgovarajuće mere kako bi olakšale osobama sa invaliditetom da u potpunosti uživaju ovo pravo, omogućile njihovu punu uključenost u zajednicu i učešće u životu zajednice, uključujući preduzimanje mera kako bi osigurale da:
(a) Osobe sa invaliditetom imaju mogućnost da izaberu mesto svog prebivanja, sa kim će i gde će živeti, pod jednakim uslovima sa drugima i neće biti obavezne da žive pod određenim aranžmanima;
(b) Osobe sa invaliditetom imaju pristup spektru službi podrške u svojim domovima, ustanovama za smeštaj i lokalnoj zajednici, uključujući personalne asistente, neophodne radi podrške uključenosti i životu osoba sa invaliditetom u svojim lokalnim zajednicama i sprečavanja izolacije ili isključenosti iz zajednice;
(c) Usluge u lokalnoj zajednici koje su na raspolaganju opštoj populaciji treba da budu dostupne osobama sa invaliditetom pod jednakim uslovima i da budu u skladu sa potrebama osoba sa invaliditetom.“
Na nivou EU, Evropska komisija je usvojila ambicioznu strategiju za osobe s invaliditetom za razdoblje 2021.-2030.godina, a donesena je kako bi se provela Konvencija UN-a o pravima osoba sa invaliditetom. I Evropski parlament se izjasnio da želi uključivo društvo u kojem su prava osoba sa invaliditetom zaštićena i u kojem nema diskriminacije, odnosno njihov je nedvosmislen stav da pitanja prava osoba sa invaliditetom smatraju pitanjima ljudskim prava. Pritom je naglašeno da se radi o velikom izazovu, jer su javno dostupni podaci da u Evropskoj uniji trenutno živi 87 miliona osoba sa invaliditetom, te da stopa zaposlenosti osoba sa invaliditetom u dobi od 20 do 64 godine iznosi 50,8 odsto, u usporedbi sa 75 odsto za osobe bez invaliditeta.
Kada je riječ o BiH i pravima osoba sa invaliditetom, oba entiteta su usvojila strategiju o zaštiti prava osoba sa invaliditetom, ali u našoj zemlji ne postoji jedinstvena definicija osoba sa invaliditetom zbog čega je neophodno mijenjati zakon. Takođe, BiH još uvijek nije preduzela korake kako bi se osigurala jednakost svih grupa osoba sa invaliditetom, obzirom da trenutno osobe koje su stekle invalidnost u ratnim okolnostima imaju prioritet u odnosu na druge osobe sa invaliditetom.
Međunarodni i EU instrumenti postaju veoma značajni dokumenti koji primoravaju države potpisnice, kroz pravno obavezujući karakter, da uvedu mjere koje promovišu i garantuju ljudska prava lica sa invaliditetom bez diskriminacije. Ukratko, ove mjere uključuju antidiskriminatorno zakonodavstvo, pristupačnost fizičkom okruženju, uslugama, zapošljavanju, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, rehabilitaciji, kulturnom životu i drugo. Međutim, kada je BiH u pitanju, lica sa invaliditetom su još uvijek i često marginalizovani i doživljavaju isključivanje iz društva upornim postojanjem određenih barijera i diskriminacije koje im ne dozvoljavaju da budu u potpunosti društveno, ekonomski i politički aktivni u društvu. Iako je UN Konvencija o pravima lica sa invaliditetom jedan od instrumenata koji se direktno bavi pravima tih lica, posebno što je obavezujući a BIH ga je potpisala i ratifikovala, a obavezujuća je za sve nivoe vlasti u našoj zemlji.
Kada je riječ o konkretnim rezultatima pokrenutih kampanja u BiH, koordinacioni odbor organizacija sa invaliditetom (KOOSI) ZDK pokrenio je kampanju donošenja zakona na nivou kantona da se svi inkluzivni centri u lokalnim zajednicama ZDK finansiranju od strane kantona. U prvom mjesecu ove godine, na isteku januara, u usvojenom budžetu za 2025.godinu i Programom finansiranja OOSI, Zenica je tek prvi grad u FBiH koji uvodi sistemsku podršku za OSI.
Organizacije osoba sa invaliditetom Cazina takođe će zajedničkom inicijativom od Gradske uprave tražiti sistemsko rješenje redovnog finansiranja osnovnog rada organizacija, te je potpisivanjem Memoranduma o saradnji i umrežavanju predviđeno i formiranje zajedničke mreže organizacija osoba sa civilnim invaliditetom i pacijentskih udruženja koje će zajednički zagovarati realizaciju inicijative.
U Republici Srpskoj se iz budžeta Gradova Banja Luka, Prijedor i Bijeljina već izdvajaju značajnija sredstva sredstva ciljano za personalnu asistenciju osobama sa invaliditetom. Na tom putu da ih obezbijede u budžetima opštine u toku su aktivnosti i nastojanja i organizacije okupljene u KOOSI u Doboju.
“Mi imamo više organizacija civilnog društva koja se bave pravima osoba sa invaliditetom, među kojima su Udruženje paraplegičara, oboljelih od dječije paralize i ostalih tjelesnih invalida regije Doboj, Udruženje distrofičara regije Doboj, Udruženje amputiraca Doboj, Međuopštinska organizacija slijepih i slabovidih lica Doboj, Udruženje invalida rada Doboj, Odbojkaški klub invalida „OKI“ Doboj i Udruženje za pomoć djeci sa posebnim potrebama Doboj. Ovih sedam aktivnih organizacija udruženo je u koaliciju Koordinacioni odbor organizacija osoba sa invaliditetom, a kroz PRAGG projekat kandidovali smo i prihvaćen nam je mini projekat uvođenja personalne asistencije, kojom bi kroz budžet Grada Doboj od procjenjenog broj od 60 osoba koji imaju potrebu za personalnim asistentom obezbijedili sredstva za pomoć u prvoj fazi polovini od tog broja“ – kaže predsjednik KOOSI Doboj Zoran Panić.
Pozitivno je što Grad Doboj ima usvojeni Lokalnog plana akcije u oblasti invalidnosti za unaprjeđenje društvenog položaja lica sa invaliditetom za period 2021.-2027., ali je on, čini se, još uvijek u ladicama lokalne administracije, jer u Doboju još uvijek niti jedno lice sa invaliditetom nema personalnog asistenta.
Nema ih ni u Gradu Prnjavoru, koji nema čak ni usvojen Lokalni akcioni plan, kao što ga ima susjedni Doboj. Njegova priprema je u toku i usvajanje je planirano u prvom kvartalu ove godine.
„Prije 12 godina sam u saobraćajnoj nesreći ostala sa invaliditetom, imala sam tada dva ispita do završetka fakulteta, koji sam kasnije i završila. Samo ja znam kakav je moj osjećaj bio u početku kada sam sa invalidnim kolicima prolazila ulicama grada. Činilo mi se da svi samo gledaju u mene i dugo mi je trebalo da se oslobodim tog osjećaja i da funkcionišem kao sada i da imam sigurnost i pouzdanost, što sam stekla i radom u svom udruženju“ – priča nam Slobodanka Škobić iz Udruženja roditelja djece sa smetnjama u fizičkom i psihičkom razvoju NEVEN.
I u Brčkom distriktu BiH OSI nastoje privoliti vlasti da podrže programe kojim će obezbijediti dugoročnu radnu integraciju osoba sa invaliditetom, stvarajući uslove za njihov profesionalni razvoj i finansijsku bezbjednost. Dodatno, da kroz stimulativne mjere za poslodavce, uz mehanizme profesionalne rehabilitacije i prilagođene programe osposobljavanja, obezbijede i veća zapošljavanja lica sa invaliditetom.
Tokom februara u Brčkom je održan sastanak na temu Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, osposobljavanju i zapošljavanju osoba sa invaliditetom koji je pripremila radna grupa Vlade Brčko distrikta BiH uz podršku OEBS-a, a osim predstavnika lokalnih vlasti, sastanku su prisustvovali i predstavnici organizacija civilnog društva koje se bave pravima osoba sa invaliditetom.
„Ovim zakonom omogućavamo osobama sa invaliditetom ravnopravan pristup tržištu rada, čime jačamo principe socijalne pravde i jednakosti u našem društvu. Zakon također predstavlja ključni korak ka većoj samostalnosti i društvenoj integraciji osoba sa invaliditetom u skladu sa savremenim težnjama i međunarodnim standardima. Brčko distrikt BiH se pridružuje globalnim naporima za punu inkluziju, poštujući odredbe Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom“ – istakao je gradonačelnik Brčko distrikta BiH Siniša Milić značaj ovog zakona.
Na sastanku je zaključeno da će se ubrzati proces usvajanja zakona i omogućiti njegova što skorija implementacija kako bi se unaprijedio položaj osoba sa invaliditetom u Brčko distriktu BiH.
„Osobe sa invaliditetom su godinama u nepovoljnom položaju suočavajući se sa brojnim preprekama pri zapošljavanju i profesionalnom osposobljavanju. Usvajanjem ovog zakona konačno bismo dobili sistemsku podršku koja, ne samo da će omogućiti veću samostalnost i ekonomsku bezbjednost našoj zajednici, već će i obezbijediti dugoročne prilike za ravnopravno učešće u društvenim i privrednim tokovima“- istakla je nakon sastanka predsjednica Udruženja „Vjera i nada“ Nataša Damjanović.
