U politologiji i sociologiji, politički pluralizam označava vjerovanje u postojanje različitih društvenih interesa i ideja te mogućnost njihovog slobodnog očitovanja, organizovanja i izražavanja kroz političke elemente kao što su političke stranke, udruženja i interesne skupine. Ovaj koncept naglašava važnost raznolikosti mišljenja i vjerovanja u političkom životu te omogućava različitim grupama da sudjeluju u političkom procesu, čime se jača demokratija i osigurava da se čuju različiti glasovi.

Politički pluralizam se temelji na pretpostavci da je društvo sastavljeno od mnogih različitih interesnih grupa koje imaju legitimno pravo na izražavanje svojih stavova i interesa. Kroz ovaj proces, pluralizam omogućava dinamičnu i otvorenu raspravu o javnim pitanjima, što doprinosi donošenju informisanijih i pravednijih odluka. Također, politički pluralizam pruža mehanizme za rješavanje sukoba na miran način, kroz dijalog i kompromis, umjesto kroz nasilje ili represiju.

Primjeri političkog pluralizma uključuju:

• postojanje višestranačkog sistema, gdje različite političke stranke predstavljaju različite ideološke stavove i interese;
• slobodu medija koja omogućava slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i širenja informacija radi informiranja javnosti.

U konačnici, politički pluralizam jača demokratske institucije i procese te osigurava da vlast odražava raznolikost društva koje predstavlja.

Njemačka teorija zadruga (O. F. von Gierke), koja je nastala sredinom XIX. vijeka, izjednačila je sve vrste saveza, od udruženja, zadruga, općina do države, čime je htjela istaknuti da se pojedinac ponajviše ostvaruje u različitim socijalnim, religijskim i privrednim/gospodarskim savezima, pa državi kao savezu preostaje tek manji dio njegova interesa. Engleski pluralisti (G. D. H. Cole i H. Laski), državi su osporili status nadređene i sveobuhvatne cjeline, a obveze prema njoj izjednačili su s onima koje pojedinci imaju prema svim drugim društvenim organizacijama.

Multikulturalizam kao postmoderna pluralistička teorija pokušava pružiti teorijsko uporište prevladavanju nacionalizma i nacionalne države, te stvaranju političke zajednice različitih etniciteta, konfesija i rasa. Multikulturalizam se naziva i politika priznavanja ili politika identiteta, a temelji se na zahtjevima za pravednim postupkom, priznanjem ili uvođenjem posebnih prava odnosno političke zastupanosti za različite skupine.