Proteklog mjeseca februara navršilo se devet godina od kako je BiH podnijela zahtjev za članstvo u EU i krenula putem evropskih integracija, susretajući se na tom putu sa brojnim preprekama, uglavnom političke prirode, neslaganjem unutar ključnih donosioca odluka i neispunjavanju njihovih obećanja i preuzetih obaveza.
Na koji način i kako organizacije civilnog društva nadgledaju ispunjavanje obaveza BiH prema EU, koliko su njihovi izvještaji uticajni i odgovore na pitanja za platformu potražili smo i dobili od Inicijative za monitoring evropskih integracija BiH, odnosno Sarajevskog otvorenog centra – SOC.
Kako ocjenjujete doprinos organizacija civilnog društva (OCD) u procesu evrounijskih integracija, njihov uticaj na formiranje stavova i usmjeravanje ponašanja relevantnih i nadležnih institucija za procese donošenja odluka, koje bi približile BiH članstvu u EU ?
Doprinos OCD u procesu evrounijskih integracija bih posmatrao iz dva ugla. Iz prvog, postoje velike organizacije koje su kroz teme u kojima su se isprofilisali imale jasan stav i glasne poruke glede određenih pitanja iz EU integracija kao što su ljudska prava, transparentnost, vladavina prava, korupcija. Sa druge strane, civilno društvo nije ostvarilo značajnu vidljivost u javnosti po pitanju trenutnih najaktuelnijih pitanja koja su pred BiH u ovom procesu, poput otvaranja pregovora i svega što oni podrazumijevaju. Doprinos na ovom polju dala je Inicijativa za monitoring evropskih integracija BiH kao neformalna koalicija organizacija civilnog društva. Ipak, prostor za iskorak na polju vidljivosti i uticaja u javnosti postoji.
U kojoj mjeri institucije u BiH, po Vašem mišljenju, su informisane i upućene u zadatke, hijerarhiju i ulogu, kao i u kojoj mjeri, po Vama, razumiju značaj i koristi saradnju i sinergijsko djelovanje sa OCD u napretku BiH i približavanju EU integracijama ?
Ako je moguće dati opštu ocjenu, onda bi ona bila da je veoma nizak nivo saradnje i sinergijskog djelovanja OCD sa institucijama BiH. Izuzeci postoje, ali vlasti uglavnom gledaju civilno društvo kao trn u oku, kritičare i nekoga ko im otežava rad te ne vidimo da je prepoznat prostor za sinergiju po pitanju evropskih integracija. Moguće je naći validne razloge i na strani civilnog društva i na strani institucija, zašto je to tako, ali evo jedan značajan primjer. Gotovo je pravilo da se propisi i politike iz ove oblasti usvajaju kroz hitne procedure, u fotofinišu, ili naknadnim rokovima i uz veliku facilitaciju EU. U takvim situacijama, prostor za civilno društvo da bude dodatni korektivni faktor, faktor transparentnosti ili da bilo kakav doprinos u takvim procesima, objektivno ne postoji. Ako tome dodamo i trendove u RS, poput zakona o „stranim agentima„ ili zakona o kleveti vidimo da se ne radi samo o nespremnosti za saradnju, već se aktivno sužava prostor civilnom društvu i bilo kakvim kritičkim glasovima.
Smatrate li da su izvještaji OCD uticajni i, ukoliko smatrate da imaju uticaja, u kojoj mjeri oni utiču nadgledanjem ispunjavanja obaveza BiH prema EU integracijama ?
Institucije EU su vrlo receptivne na doprinose koje daje civilno društvo. Teško je dati ocjenu u kojoj su mjeri uticali, ali smatramo ih značajnim alatom u radu OCD na ovom polju. Značaj im se ogleda u tome da su u mogućnosti da daju mnogo širi kontekst, dodatne argumente i direktnijim, nediplomatskim jezikom skrenu pažnju na sve što im bosanskohercegovačke vlasti i institucije skrivaju ili daju nepotpunu sliku. Ono što znamo je da se ti izvještaji čitaju unutar međunarodne zajednice i EU institucija.
U kojoj mjeri, po vama, aktuelne političke okolnosti mogu uticati na saradnju administracija u BiH na različitim nivoima, na njihove zajedničke aktivnosti, te razmjenu informacija bitnih u procesu ispunjavanja uslova za BiH u procesu evrounijskih integracija ?
Očito je da utiču itekako, ako nisu i u potpunosti stopirale procese.
Kakva je Vaša ocjena stanja nakon nalaza iz dokumenta « Alternativni izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine na putu za članstvo u Evropskoj uniji za period od aprila 2023. do jula 2024. godine », da li je uslijedio pomak u određenim segmentima ispunjenosti i napretka u realizaciji prioriteta ?
U navedenom periodu se desio formalni napredak iz razloga što je Vijeće EU dalo zeleno svjetlo za otvaranje pregovora BiH sa EU. Ipak, mislimo da, bilo kakav iskorak u ispunjavanju formalnih uslova, je kratkotrajan, sve dok na djelu imamo ovako slabu prohodnost donošenja odluka i usaglašavanja istih na državnom nivou iz oblasti evropskih integracija. To se ogleda u famoznom mehanizmu koordinacije koji daje preveliku ovlast nižim nivoima vlasti da blokiraju procese, zatim glomazne strukture sa ogromnim brojem službenika te pretjerano politiziranje i potpuno tehničkih pitanja. Dok imamo takav sistem odlučivanja u institucijama BiH, ne vidimo kako možemo govoriti o značajnim iskoracima i ubrzanom zamahu na evropskom putu, jer je takav sistem po prirodi stvari ne može biti katalizator procesa.
